Intervju: Melusine Reimers, eko-preduzetnica, aktivistkinja i govornica na TEDx-u

melusine-reimers-tedx-nova
Melusine Reimers je filozof, preduzetnica i aktivistkinja. Više puta je držala predavanja na TEDx-u, a u 2013. godini osnovala je „aeWorldwide“, organizaciju koja pomaže intelektualcima koji traže azil da se uključe u akademske krugove u Njemačkoj. Od 2016. jedna je od suosnivača ANJA GmbH, gdje je zadužena za odnose s javnošću. 2017. godine osniva „Readymade“, kompaniju koja se bavi pronalaženjem održivih načina korišćenja namještaja. U okviru drugog Green Culture Foruma, juče je u Tehnopolisu održala predavanje na temu „Minimalizam i novi etički standardi – Startapovi kao pokretači inovacija“.

Na Vašem predavanju primarno ste govorili o startapovima kao pokretačima inovacija. Imajući u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Tehnopolisa upravo razvoj startapova kroz podršku novim i inovativnim idejama, koje je Vaše mišljenje o tome?

Kada sam završila fakultet prvo sam radila u standardnim kompanijama i tada sam primijetila da tu nema mnogo prostora za inovativnost. Razlog tome je što oni nijesu dovoljno fleksibilni, nijesu dovoljno drski, zaglavili su se u svojoj rutini. Čak i ako bi željeli, ne bi mogli mnogo da napreduju na taj način. S druge strane, startapovi se ponašaju kao ulični psi – veoma su agresivni, žele nešto da postignu, vrijedno rade na tome i imaju snažnu motivaciju, i mislim da je to jako potrebno društvu. Osim toga, startapovi dobijaju sredstva iz čitavog svijeta kroz preduzetnički kapital, razne organizacije i slično, i na taj način mogu da poboljšaju poslovanje.

Smatram da je stvaranje ovakvih habova veoma korisno za ljude koji žele da razvijaju svoje ideje i posao. Potrebno vam je okruženje koje vam daje moć. Ako krenete sami, nikada nećete dobiti tu moć koja vam je potrebna da biste se razvili na pravi način. Zavisno od toga čime se bavite, nekada su vam potrebne laboratorije, sale za sastanke, baze podataka, a sve to kako biste pokazali da ste profesionalni koliko i ostale kompanije.

Tehnopolis redovno organizuje veliki broj događaja koji imaju za cilj da motivišu ljude da razmišljaju proaktivno ka razvoju svojih biznis ideja, kao i da ih uvežu sa značajnim akterima crnogorske i međunarodne privrede. Ipak, uprkos izraženoj želji i potrebi za sticanjem novog radnog iskustva, često nailazimo na veoma pasivan stav građana. Budući da imate iskustva kao aktivista i motivacioni govornik na TEDx konferencijama, koja bi bila Vaša sugestija za rješavanje tog pitanja u stavu mladih ljudi?

Mislim da prije svega treba ljudima približiti priče onih koji su na taj način uspjeli. Obično su ljudi jako uplašeni i ne žele da preuzimaju rizik. Smatraju da su isuviše „mali“ i da nemaju potencijal da promijene svijet. Ipak, kada vide da je neko sličan njima uspio, shvatiće da i oni mogu da postignu isto ako krenu tim putem.

Takođe, mislim da ljudi vole da se igraju. Događaje treba učiniti interesantnim za posjetiti, za učestvovati u njima, treba učiniti da ljudi imaju utisak da su na igralištu. Recimo, slični habovi u Njemačkoj prave proslave, jutarnje biznis susrete uz kafu, i slične, manje formalne događaje. Ne treba to predstaviti kao: „ako dođete ovdje naučićete nešto“, već čitav taj dio sa učenjem treba napraviti interesantnijim, komfornijim i opuštenijim. Kao igra.

Tokom predavanja ste istakli minimalizam kao značajnu vrijednost u današnjem svijetu. Međutim, jako mali broj ljudi je zaista svjestan toga. Svi smo se udaljili od svojih istinskih vrijednosti, a previše vremena provodimo brinući o onome što nije od suštinskog značaja, gomilajući stvari i pitanja koja nam uopšte nijesu potrebna. Kako to komentarišete?

Mislim da je današnjoj omladini nametnuto da ne misle o sopstvenim vrijednostima. Mi razmišljamo samo o onome što nam je rečeno. Idemo u školu gdje nam je data određena shema normi, i mi pomislimo – to je to. Ista stvar je i sa državom, crkvom, roditeljima, poslodavcima… U ranom dobu vam je rečeno šta je dobro, a šta je loše, i vi nastavljate da živite prema tim, tuđim normama. Smatram da je svaka osoba drugačija i ima različite potrebe. Mislim da svi treba da razmislimo šta nam je potrebno i da to povežemo sa sopstvenim vrijednostima. Mislim da je jako bitno za demokratski svijet da ljudi gaje svoje lične vrijednosti. Ljudi različitih mentalnih sklopova, različitih ciljeva i želja koje prate mogu savršeno dobro da funkcionišu zajedno, i kada se sve to spoji to je lijepa slika. Nije cilj da svi ljudi postanu isti.

Više puta ste bili govornik na TED konferencijama. O kojim temama ste pričali i kakvo je Vaše iskustvo povodom toga?

Tamo su me pozvali 2015. godine jer sam osnovala organizaciju „aeWorldwide“ koja pomaže intelektualcima koji traže azil da se uključe u akademske krugove u Njemačkoj. Govorila sam o stereotipima i strahu od nepoznatog. Budući da sam završila filozofiju, tokom studija sam učila o shemi razmišljanja koja se tiče straha od drugih. Ako gledate druge ljude i definišete ih, istovremeno vi time definišete sebe. Objašnjavala sam kako ovakvo ponašanje utiče na naš odnos sa ostalim ljudima, a naročito sa izbjeglicama. Prvo ih dočekamo sa predrasudama jer ih vidimo kroz prizmu našeg ustaljenog razmišljanja, a uopšte ne vidimo samu osobu. Takođe, izbjeglice nijesu neobrazovani, siromašni ljudi – takvu sliku o njima su prije svega napravili zapadnjački mediji. Mi ne možemo reći da ne želimo izbjeglice ili da ne želimo da se bavimo tom temom. Kao što je filozof Zygmunt Bauman rekao, neizbježna posljedica modernizacije je da postajemo skloni da određene ljude, naročito migrante, izbjeglice i slično, tretiramo kao „ljudski otpad“, ili bolje reći „bačene živote“. Ne možemo tako više da radimo jer će jednog tada „deponije“ postati pune.

Mi smo počeli kao studenti i krenuli u organizovanje različitih tandemskih aktivnosti na fakultetu. Poslije nekog vremena, obratili smo se njemačkim i međunarodnim medijima i uspjeli smo da skrenemo njihovu pažnju. Mislim da se trenutno njemački mediji mnogo više fokusiraju na ovu temu, i to sa uvažavanjem. Ranije to nije bio slučaj. Sada su u fokusu drugačije priće, ističu se različite potrebe tih ljudi, tako da mislim da uspijevamo da podignemo svijest o tom problemu na pravi način. S druge strane, organizacija dobija finansijsku podršku, tako da uspijevamo da organizujemo časove njemačkog za te ljude, kao i da realizujemo brojne događaje. Mnoge ljude smo uspjeli da upišemo na fakultete ili da im nađemo posao, tako da – ideja funcioniše!

Tokom ove godine ste osnovali kompaniju „Readymade“, koja se bavi pronalaženjem održivih načina korišćenja namještaja. Recite nam nešto više o toj ideji.

Kao što ste rekli, osnovali smo „Readymade“ početkom ove godine i okrenuli se industriji namještaja jer ona uopšte nije održiva. To je ogromna industrija koja uništava šume širom svijeta. Jako je teško učiniti je održivom jer je, sa druge strane, jako skupo priuštiti sebi namještaj koji traje dugo i koji nećete mijenjati jednom u par godina, budući da sama proizvodnja takvog namještaja košta više. Tako se „Readymade“ fokusira na proizvodnju inovativnog namještaja za višekratnu upotrebu. On je modularan, tako da ne morate da ga popravljate. Kada želite da zamijenite neki dio, samo nam pošaljete mejl i mi vam ga dostavimo. Kao kompanija, mi dostavljamo namještaj članovima, kluba, i ako ste vi u njemu  možete ga rentirati od nas. Možete ga koristiti koliko god želite, a nakon toga ga možete poslati nazad nama, besplatno. Ukoliko ima potrebe, mi ćemo zamijeniti određene module i poslati ga drugoj osobi. Ovakav projekat je prava stvar za ljude koji su fleksibilni i žele da se fokusiraju na stvari koje su od esencijalnog značaja za njih, umjesto kompulsivnog gomilanja.

Da li radite samo na teritoriji Njemačke, ili ste aktivni širom svijeta?

Trenutno smo samo u Njemačkoj, ali naš cilj je da se uskoro proširimo i na Evropu.

Da li već planirate neke projekte za narednu godinu?

Osim „Readymade“, trenutno sam posvećena svom doktorskom radu u oblasti filozofije. To su dvije stvari koje mi trenutno ispunjavaju raspored. „Readymade“ ja jako veliki projekat, budući da su nam potrebna velika sredstva i moramo da radimo na održivosti. S druge strane, doktorat mi je od velikog značaja, tako da sam prilično fokusirana na njega u poslednje vrijeme.

Rekli ste da je Vaša „omiljena“ vrijednost minimalizam. Kako da ljudi aktivni u današnjem biznis svijetu usklade svoj život i poslovanje, istovremeno njegujući minimalistički pristup stvarima?

Prije svega, rekla bih da se fokusiraju. I ja bih takođe željela da u jednom danu promijenim svijet, da sve radim istovremeno, i pokušala sam to. Mislim da tako ne možete uspjeti, jer trošite svoju energiju na mnogo strana i to ne može donijeti dobre rezultate. Nephodno je fokusirati se  i razmisliti šta je ono što vi možete da uradite. Morate da osluškujete sebe, svoje zdravlje i raspoloženje, i koliko je to u skladu sa onim što radite. Fokusirati se na ono što je esencija za vas, šta je suština onoga čime želite da se bavite. Slično je bilo i sa nama kada smo počeli sa Readymade. Prvo smo imali milion ideja, željeli da radimo sa najrazličitijim vrstama namještaja, a onda smo shvatili – moramo da se fokusiramo. Moramo da razmišljamo minimalistički. Kada jednom počnete, onda možete sve. Onda imate neku osnovu koju možete pokazati ljudima.Dakle, prije nego što počnete, morate se usredsrediti na glavnu temu.

Autor: Aleksandra Mrkaić

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *