Image: REUTERS/Anindito Mukherjee

Glad za destrukcijom: Da bi spasili planetu, moramo prestati da bacamo hranu

Zamislite da se posle dugog dana na poslu zaustavite ispred supermarketa i kupite 3 velike kese namirnica za večeru. Onda, na putu do auta, nađete najbližu kantu za smeće i bacite pola kese. Zatim, po dolasku kući, bacite i ostatak hrane u korpu u vašoj kuhinji.

U ovom trenutku vjerovatno razmišljate: “Ja to nikad ne bih uradio/la”. Međutim, taj scenario tačno odražava kako naš trenutni sistem ishrane funkcioniše. Skoro 1/3 hrane proizvedene u svijetu postaje otpad, pritom misleći i na izgubljenu i na bačenu hranu. Primjera radi, izgubljenom hranom bi nazvali jabuke koje ispadnu iz kamiona prilikom transporta i tako strunu. Ako se hrana koja je namijenjena za ljudsku konzumaciju pokvari ili ostane neiskorišćena, npr. jabuke koje strunu u supermarketu ili ih kupac baci jer je kupio previše, to se smatra bačenom hranom. Smatram da je društveno i etički neprihvatljivo da se 30% hrane baca u svijetu gdje jedna od devet osoba pati od neuhranjenosti.

Uzmimo Indiju za primjer. Iako je to zemlja koja je drugi po veličini proizvođač hrane u svijetu, ona je takođe dom 1/4 neuhranjenih ljudi u svijetu. Neefikasnost i nedostatak rashlađivanja u lancu snabdijevanja prehrambenim proizvodima trenutno izazivaju gubitak hrane do 40%, što rezultira pojavom velikog broja gladnih ljudi. FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations) se bori protiv ovog paradoksa kroz Svjetski dan hrane, godišnjom inicijativom za podizanje svijesti koja ima za cilj smanjenje rasipanja hrane, borbu protiv gladi i siromaštva i zaštitu klime.

Efikasni lanci hlađenja mogu smanjiti gubitak hrane do 40%

Problem ne postoji samo u Indiji: veliki udio svjetskog gubitka hrane prozilazi iz neefikasnih lanaca snabdijevanja. Veliki dio hrane koja se danas konzumira je kvarljiv, uključujući voće, meso i mliječne proizvode. Britanski Birmingham Energy Institut procjenjuje da čak 90% prehrambenog otpada u zemljama u razvoju potiče od gubitka hrane negdje u lancu snabdijevanja. Pakovanje, skladištenje i transport kvarljivih proizvoda po adekvatnim temperaturama produžava njihov rok trajanja i redukuje gubitak hrane do 40% u zemljama u razvoju, te osigurava da više hrane bude na stolovima naše rastuće populacije.

Smanjenje gubitka hrane imaće dalekosežne društvene benefite

Svake godine izgubljeno je 940 milijardi dolara i 4.4 milijarde tona gasova sa efektom staklene bašte emituje se zbog proizvodnje hrane koja nikada neće biti pojedena. Razmislite o litrima mlijeka koji se kvare na policama supermarketa. Ne samo da ovo mlijeko ne donosi nikakav novac vlasniku supermarketa, ono čak stvara finansijske gubitke u smislu troškova skladištenja i transporta. U daljem lancu snabdijevanja, postoji i krava potrebna za proizvodnju mlijeka, hrana potrebna za kravu i površina zemljišta potrebna za ovu proizvodnju, kao i mnogi drugi faktori. Ako bismo efikasnije koristili hranu koju proizvodimo, biće moguće distribuirati svježe proizvode većem broju ljudi, bez dodatnog opterećenja za životnu sredinu. Poboljšanja u lancu hlađenja u zemljama u razvoju mogu značajno povećati prihode njihovih malih farmera, jer će više njihovih proizvoda doći do krajnjih potrošaća.

Digitalni i efikasni lanci hlađenja redukuju gubitak hrane

Pogrešna je pretpostavka da se gubitak hrane javlja prvenstveno u zemljama u razvoju, a da je bacanje hrane vezano isključivo za razvijene zemlje. Zapravo, uprkos savremenim hladnjačama i pristupu hladnjačkom transportu, Evropa još uvijek ima stopu prehrambenog otpada od 40%. Glavnih razlog za ove gubitke je nedostatak sistema praćenja koji povezuju sve različite elemente hladnog lanca zajedno. Pošto različitim djelovima lanca često upravljaju različiti pojedinci ili kompanije, teško je garantovati da su proizvodi uskladišteni na pravoj temperaturi duž svakog koraka hladnog lanca.

Praćenjem temperature proizvoda u realnom vremenu kroz cloud sistem za praćenje, osigurava se da proizvodi ostaju na pravilnoj temperaturi i vlažnosti, maksimizirajući bezbjednost hrane. Ako temperatura ikada padne ispod prihvatljivog nivoa, upozorenja se pokreću kod svih strana koje nadgledaju proces, a odgovorna lica mogu odmah da reaguju kako bi riješili nastalu situaciju. Ovaj nivo transparentnosti i sigurnosti nudi značajne benefite svakoj osobi u procesu, od poljoprivrednika i distributera, do špeditera i prodavca. Svako od njih mmože biti siguran da je proizvodom rukovano pravilno. U prošlosti se nadgledanju temperature nije pridavalo mnogo značaja, ali inovacije u sistemima praćenja učiniće to rješenjem koje bi moglo osigurati veću efikasnost i još više redukovati bacanje hrane.

Zadržite sve 3 kese s namirnicama

Podstičem vas da, sledeći put kada odete u supermarket, razmislite o sopstvenim navikama prilikom kupovine, i da imate na umu koliko hrane je već izgubljeno na svom putu do marketa.

Izvor: www.weforum.org

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *