freelance-pixabay

Freelance poslovi su izazov budućnosti, a mi nismo spremni?

Svijet bilježi enormno povećanje broja freelancera. Čak 35 miliona Amerikanaca rade kao „slobodnjaci“, a taj trend se polako seli i u Evropu, dok njen jugoistočni dio još nije spreman za tako velike promjene na tržištu rada, piše Poslovni dnevnik.

Ovakvim tempom u Sjedinjenim Američkim Državama se očekuje da 2030. godine čak 50 odsto svih zaposlenih budu freelanceri. Kao i za većinu američkih trendova, prije ili kasnije se očekuje i procvat „freelance privrede“ i u Evropi.

Već sad postoje društva u Evropi koja upošljavaju više freelancera nego stalno zaposlenih, kao npr. Uber koji broji 6.700 stalnih, a više od 16.000 „slobodnih“ vozača, kaže za Poslovni član menadžmenta kompanije Boston Consulting Group (BCG) za jugoistočnu Evropu Melanie Seier Larsen.

Stalnih poslova će biti i u budućnosti, samo bitno manje, jer nema smisla „izdvajati“ (outsourcing) svako radno mjesto u društvu. Ako posao zahtijeva mnogo pripreme i za preduzeće specifična znanja, bolje je zaposliti nekog za stalno, smatra ova Slovenka.

Freelance poslovanje će biti izazov u budućnosti, upozorava Larsen i dodaje da region Jugoistočne Evrope nije spreman za takve promjene. Nedostaje nam sistem koji može obezbijediti transparentnost koja je prijeko potrebna za ovakve organizacijske strukture, kaže ona.

„Naš region nije spreman za velike promjene. Još smo zapeli u eri kada se radnici moraju prijavljivati i odjavljivati svaki dan na poslu. Većina radnih mjesta ima još radno vrijeme od 9 do 17 sati i stroge hijerarhijske sisteme.“

Štaviše, nastavlja Larsen, ljudski resursi u našem regionu su još uvijek samo administracija. Strateško planiranje radne snage je ključna funkcija ljudskih resursa što je koristan alat preduzećima prilikom zapošljavanja, kako bi se bolje moglo planirati koji ljudi i koje vještine će im biti potrebne u budućnosti.

Ne samo zapošljavati ljude, nego i strateški planirati koje osoblje bi trebalo unaprijediti ili promijeniti im vještine, kako bi se bolje zadovoljile potrebe. Ako bi firme bolje znale koje vještine su im potrebne u budućnosti, školstvo bi moglo pružiti bolje obrazovanje i zatvoriti jaz između ponude i potražnje, dodaje ona.

„Nažalost, cijela regija samo proizvodi novu radnu snagu bez razmišljanja koje su posljedice stvaranja npr. 300 arhitekata godišnje. Gdje će svi ti ljudi naći posao?“

S druge strane, mnoštvo je poslova koje niko ne želi da radi. Istovremeno postoji problem hroničnog viška i hroničnog manjka. Ako bi svaka država imala strategiju, pojedincu bi bilo lakše odabrati šta i gdje bi htio da radi u budućnosti i time bi fluktuacija radne snage među regijama bila uobičajenija i uspešnija, zaključila je Larsen.

Izvor: BIZlife

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *